Jovanka Romanić rođena je u kući u Optujskoj ulici, u kojoj živi i danas. 

"Kuće su uglavnom bile prizemnice. Kraj naše kuće s jedne strane je bila gostionica Bijeli konj, koja se prije toga nazivala Drniš, a još ranije se u toj kući stanovalo. Izgleda da je bila dobro izolirana jer se nije čula buka iz gostionice, osim razgovora koji bi se nastavili na ulici. U vrijeme Bijelog konja automobili su bili parkirani na sve načine, pred vratima i na pločnicima. 

S druge strane je bila kuće gospođe Poslončec, s dva prozora prema ulici, dok je na dvorišnoj strani imala balustrade i gospodarske zgrade. Bilo je to veliko gospodarstvo jer se gospođa bavila prodajom vina. 

Nisam imala sreće odrastati u blizini mnogo djece, ali bilo je školskih kolega i kolegica koji su dolazili na igranje. Igrali smo se na dijelu koji smo zvali vrtić, gdje je danas Gapina skulptura (akademskog kipara Vladimira Gašparića Gape). Obično smo tu slavili rođendan, kad nam je već bilo dosta igranja u dvorištu i u kući. Stajali smo na ogradi i gledali tko će dulje izdržati da ne padne.”