Sandra Ostoić je 1984., kao desetogodišnja djevojčica, doselila u Ulicu braće Radić, u zgradu gdje je bio dućan Chibo.

"Igrali smo se u Trakošćanskoj. Moji prijatelji i ja još smo i danas povezani, mogla bih reći, kao braća. Oko nas je bilo gradilište, a na mjestu današnje uglovnice kuće. U jednoj od njih je živio Filip Galina, dječak u kolicima kojemu smo pomagali i nosili mu domaće zadaće. Devedesetih su te kuće  počeli rušiti kako bi se gradile zgrade.  Od blata smo radili torte na gradilištima,  cijele dane igrali smo se na štangi za tepihe ili skrivača.  Roditelji su nas od jutra puštali vani, a navečer bi nas zvali doma. Djetinjstvo nam je bilo predivno. Provela sam tu godine od osnovne škole do kraja fakulteta.  Nakon što su roditelji umrli, brat i ja smo prodali stan, ali da ga mogu kupiti ponovo bih ga kupila jer gleda na Trakošćansku, tako da je bilo tiho i mirno."