Povjesničarka i Banfičarka Spomenka Težak podsjeća na sportske početke na Banfici:

„Livada na Banfici naziva se Studentenwiese, studentska livada, jer su se ovdje okupljali mladi radi sporta i zabave. Antun Sterzi (1838. – 1913.), podmaršal austrougarske vojske, bio je vlasnik livade na kojoj je 1920. nastalo nogometno igralište Varaždinskoga športskoga kluba, koje je bilo ograđeno, s postavljenim klupicama za sjedenje. Klupska kućica napravljena je 1929. godine. Igralište i kasnije tribine izgrađeni su po nacrtu ing. Josipa Petraka. Prva utakmica odigrana je 21. svibnja 1921. godine. Svakako treba spomenuti R. Billusa i M. Lackovića, zaslužne za uređenje nogometnog igrališta, te Dragana Grimsa koji se zalagao za izgradnju tribina. S Arturom Takačem zaslužan je i za uređenje atletske staze otvorene 18. lipnja 1939. godine.“

Denis Mladenović:

„Na starom Kokinom igralištu organizirani su nogometni turniri, igrali smo mi dečki s Banfice, ali bilo je i ozbiljnih turnira na koje su dolazile renomirane ekipe poput Fotexa i Videoteke Šampion. Bilo je jela i pića, uz legendarnog Mujca na razglasu. Sjećam se svoga prvog turnira 1993. pod rasvjetom. Uvijek smo se zezali da nisi pravi Banfičar ako ne pogodiš lampu na igralištu.

Banfica je imala jaku navijačku grupu White Stonesa. To je bila ekipa koja je organizirano odlazila na utakmice i gostovanja. Kvartovska ekipa pjevala je sljedeću pjesmu na utakmicama i na povratku iz grada:

Ide, ide, ide Banfica, Banfica, Banfica.

Ide, ide, ide Banfica, najluđa ekipa White Stonesa.

I NK Sloboda je imala svoju navijačku skupinu, koja se zvala Red Masters. Osnovana je krajem osamdesetih.“

Marko Breljak dopunjuje ovu priču:

„Staru i novu Banficu početkom devedesetih povezao je NK Varteks. Banfica je dala identitet gradu upravo preko nogometa i White Stonesa, kojih je ovdje bilo puno. Nisi smio prošetati Banficom u Dinamovim čarapama. Na utakmice se kretalo sat i pol ranije, ako si htio dobra mjesta na tribini. Živjeli su tu i poznati nogometaši Cvitanović, Dževad Turković, Marijan Mrmić, Dražen Besek, Dražen Madunović, Branko Lađević, a od ostalih sportaša brojni rukometaši, odbojkaši…“

Stadion  Sloboda (snimio Siniša Hrastovec)

Pedesetih godina Drava je bila omiljeno sastajalište Varaždinaca, pogotovo mladih, koje je put  vodio preko Banfice. Eva Morandini Plovanić, kasnije poznata profesorica tjelesnog u varaždinskoj Gimnaziji, do Drave bi odlazila biciklom s prijateljima. Prema njezinim riječima, Banfica je u to vrijeme bila pustopoljina, a uz livadu, polje i kukuruzište. Bilo je tu i jedno veliko drvo oko kojeg su školarci trčali kros, što je svima bilo mrsko. Banficu su u to vrijeme nazivali Wild West jer ih je podsjećala na Divlji zapad, kakav su vidjeli u filmovima.

Majka Julika Vitković Morandini, u vrijeme dok je još bila djevojka, prva je na Dravi odjenula dvodijelni kupaći kostim, što je izazvalo opću sablazan, a otac Valentin i njegov brat Mario tridesetih godina 20. stoljeća kupali su se u Dravi tijekom cijele godine.

Mario i Valent Morandini na Dravi 1930.