Tomislav Brezovec sjeća se Biškupečke šezdesetih:

"Mi iz prvog dijela ulice, prije štreke, gravitirali smo Đureku, međutim zimi, kad je bio debeli minus, s puno leda i snijega, išli smo se sanjkati i sličuhatina šoder grabe, na mjesto današnjeg Auto-sajma. Kad je napadao snijeg, razgrtali su ga V ralicom koju su  vukli konji. Sjećam se i da su mlijeko u bocama šezdesetih godina razvažali trokolicama. 

Susjedi su bili uglavnom radnici, krojači i trgovci. Sjećam se i Marka Puža koji je izgubio roditelje u ratu, nije se školovao i radio je za nadnicu, odmetao snijeg i pilio drva. Imao je posebnu pilu na kojoj se i vozio. Na osovinu, umjesto pile pričvrstio bi kotač i vozio kao tačke. Imao je i umjetničku stranu - fantastično je svirao okarinu."