Zoran Hajek u Optujskoj je proveo djetinjstvo i ranu mladost. 

"Moja baka, rođena 1893., donesena je kao novorođenče u kuću koja je već tada bila stara. Kraj kuće je bio uski put do groblja, kasnije su napravili prašnu cestu i oduzeli nam dijagonalno pola  vrta. 

Dječje igre, prva školica, prva ljubav, prvi motor, sve smo to imali u Optujskoj ulici. Ulica je bila pokockana, a nogostupi šljunčani, pa se nije moglo voziti na koturaljkama, tako da ih nitko u ulici nije imao. Susjeda Polona Strelec nije imala djece, pa smo  mi djeca dolazili preko vrta k njoj igrati se. Ona je uvijek pričala neke tajanstvene priče. Prva dva razreda smo išli u Pavlinski marof. Podovi su bili masni, uljem namazani, i kad je bilježnica pala, mogao si je baciti. Naš učitelj Ivica Štimac nam je kupio litru tinte, a od kuće smo donijeli bočice u koje smo namakali držalo i pero kojim smo pisali. Nova škola je izgrađena 1963. iza Vatrogasnog doma."