Željko Trstenjak sjeća se Biškupečke kad je izgledala drukčije:

"Do 1930-ih godina kuće su bile izgrađene samo do štreke i svega nekoliko ih je bilo južnije, izgrađenih prije 1941. Sve do groblja u Biškupcu bila su polja. Najstarije kuće zabatom su okrenute prema ulici. Samo dvije-tri kuće iz tridesetih godina su s izvornom stolarijom i ukrasima na pročeljima. Ostale su doživjele velike promjene.

Kuća u kojoj sam se rodio s kraja 18. stoljeća bila je građena od lomljenog kamena. Dograđena je 1942. godine, za što imamo svu dokumentaciju: građevinsku i uporabnu dozvolu i tehnički pregled. Na zavrtju kuće u kojoj sam rođen izgradili smo novu kuću šezdesetih godina u kojoj i danas stanujem.

Uz Biškupečku me vežu sva sjećanja na lijepo djetinjstvo, drugačije od današnjeg. Nije bilo prometa, a nije bilo niti dječjeg vrtića pa smo po cijele dane bili na ulici, prepušteni igri i zabavi, što je bilo vrlo stimulativno za razvijanje socijalnih vještina."