Zrnka Šulak je stanovala više od dvadeset godina na broju 2. 

“U “stupiću” pored naše zgrade bio je Centroprometov dućan prema cesti, zatim mesnica prema našoj zgradi i VAMA-ina voćara s druge strane. Dok bi se igrali vani, mama me pozvala i rekla mi što da kupim u dućanu, novac je prikvačila kvačicom i bacila mi kroz prozor. 

Danas se malo djece igra oko zgrada, za razliku od nas. Najveća nam je kazna bila da ne smijemo ići van, a danas za kaznu djeca moraju ići van i ne smiju gledati u mobitel. Mi djeca igrali smo se s obje strane zgrade. Sad su nažalost ispred zgrade parkirališta za automobile. Na tom mjestu je nekad bila trava koja je bila šišana i održavana kao na dvorištu nekoga tko jako vodi brigu o tome. Susjed, doktor Cik, imao je vrtni alat i na proljeće smo imali radnu akciju. Sve smo očistili kako bi curice mogle staviti deke i igrati se bebicama. Ispred zgrade smo još igrali gumi-gumi i škole. Dečki su nogomet i graničar igrali iza zgrade, gdje su garaže. 

Jako smo vodili brigu o okolišu. Jedne godine smo sami posadili bor ispred  drugog ulaza u zgradu. Sjećam se te radne akcije i nas djece koji smo bilo vrlo ushićeni. Taj ogromni bor i danas tamo raste."