Gordana Markotić, rođena Martinez, na Korzu je odrastala, a tu je i naučila voziti bicikl: 

“Jako često sam vozila bicikl i najljepše mi je bilo kružiti Korzom. Jedan dan se tata vraćao s kave i rekao mi da ga pričekam. Otišao je u stan po fotoaparat i fotografirao me. Bilo je to 1971. godine. Bicikl je bio žuti  Pony i tata me naučio voziti u jednom danu. 

Korzo sama doživljavala kao svoje dvorište i stalno sam bila kod teta u Tisku ili u Generalturistu. Za svaki izlazak, makar on bio više puta u danu, ili samo do ljekarne, presvlačila sam se u drugu odjeću. 

Moje prijateljice su mi zavidjele jer živim na Korzu, ali nisu shvaćale da je meni to bio veliki hendikep. Uvijek sam imala osjećaj da su mi roditelji negdje iza leđa i da me gledaju. To se i događalo. Držim se za ruku s dečkom i čujem tatu iza sebe: ”Gordana.” Svi su se htjeli nalaziti na Korzu, a ja sam uvijek nagovarala da idemo nekud.”