[{"data":1,"prerenderedAt":76},["ShallowReactive",2],{"prica":3},{"id":4,"uid":5,"url":6,"type":7,"href":8,"tags":9,"first_publication_date":10,"last_publication_date":11,"slugs":12,"linked_documents":13,"lang":14,"alternate_languages":15,"data":16},"aWz99RAAACQAPjb3","susjede-treba-pozdravljati",null,"prica","https://kvartovi-varazdin.cdn.prismic.io/api/v2/documents/search?ref=aeOGJBAAACIAPTtM&q=%5B%5B%3Ad+%3D+at%28document.id%2C+%22aWz99RAAACQAPjb3%22%29+%5D%5D",[],"2026-01-18T15:39:07+0000","2026-01-20T19:14:58+0000",[5],[],"hr",[],{"naslov":17,"izvor_osoba":23,"datum_objave":28,"kvart":29,"naslovna_slika":40,"naslovna_slika_izvor":51,"tekst":54},[18],{"type":19,"text":20,"spans":21,"direction":22},"heading1","Susjede treba pozdravljati",[],"ltr",[24],{"type":25,"text":26,"spans":27,"direction":22},"paragraph","Anislava Kaniški",[],"2026-01-17",{"id":30,"type":31,"tags":32,"lang":14,"slug":33,"first_publication_date":34,"last_publication_date":35,"uid":36,"link_type":37,"key":38,"isBroken":39},"aWzluxAAACIAPhKG","kvart",[],"%C4%91urek","2026-01-18T14:49:25+0000","2026-04-18T11:12:22+0000","durek","Document","c3b5bd3d-6ed5-4772-a226-fc239a6e85c7",false,{"dimensions":41,"alt":44,"copyright":6,"url":45,"id":46,"edit":47},{"width":42,"height":43},960,708,"Ispred zgrade u Đureku šezdesetih (iz albuma Anislave Kaniški)","https://images.prismic.io/kvartovi-varazdin/aWz-QAIvOtkhBrzN_anislavakani%C5%A1ki.jpg?auto=format,compress","aWz-QAIvOtkhBrzN",{"x":48,"y":48,"zoom":49,"background":50},0,1,"transparent",[52],{"type":25,"text":44,"spans":53,"direction":22},[],[55,61,64,67,70,73],{"type":25,"text":56,"spans":57,"direction":22},"Anislava Kaniški je kao djevojčica uselila s obitelji 1963. u zgradu na broju 14. ",[58],{"start":48,"end":59,"type":60},16,"strong",{"type":25,"text":62,"spans":63,"direction":22},"“U kvartu smo imali sve: trgovinu, igralište, ambulantu na broju 11, blizu nam je bio centar grada, sve je bilo blizu. Sjećam se da sam, kao petogodišnjakinja odlazila u samoposlugu Milković, kod pošte. Mama mi je  na cedulji napisla što trebam kupiti i dala mi novac. Tako se stvaralo povjerenje i obveza koja je bila lagana priprema za život. ",[],{"type":25,"text":65,"spans":66,"direction":22},"Sjećam se i dućana na Vidovskom trgu, u kojemu je roba bila u rinfuzi. Dobili smo flašicu za decilitar ulja ili bi se kupovalo 10 dekagrama marmelade koja se čuvala u velikim limenim kacama. Nije se kupovalo nepotrebno, već samo osnovno,  ali nismo bili  željni ničega, sve smo imali što nam je trebalo. ",[],{"type":25,"text":68,"spans":69,"direction":22},"Moja zgrada je bila prva s podrumom ukopanim u zemlju, što je omogućilo da ogrijev lakše ubacujemo u drvarnice. Mi djeca, kad bi dovezli ogrijev, pomagali smo svim susjedima. To smo naučili doma, kao što smo naučili da susjede treba pozdravljati. ",[],{"type":25,"text":71,"spans":72,"direction":22},"Najviše je bilo radničkih obitelji koje su došle s različitim higijenskim navikama. Žene su na Banus placu kupovale perad i doma u kadi je klale.”",[],{"type":25,"text":74,"spans":75,"direction":22},"\n",[],1776518732565]