[{"data":1,"prerenderedAt":69},["ShallowReactive",2],{"prica":3},{"id":4,"uid":5,"url":6,"type":7,"href":8,"tags":9,"first_publication_date":10,"last_publication_date":11,"slugs":12,"linked_documents":13,"lang":14,"alternate_languages":15,"data":16},"aTP7NhIAACQAns_8","odrastanje-u-milickoj",null,"prica","https://kvartovi-varazdin.cdn.prismic.io/api/v2/documents/search?ref=aeOGJBAAACIAPTtM&q=%5B%5B%3Ad+%3D+at%28document.id%2C+%22aTP7NhIAACQAns_8%22%29+%5D%5D",[],"2025-12-06T09:51:29+0000","2026-01-20T19:15:20+0000",[5],[],"hr",[],{"naslov":17,"izvor_osoba":23,"datum_objave":28,"kvart":29,"naslovna_slika":39,"naslovna_slika_izvor":50,"tekst":53},[18],{"type":19,"text":20,"spans":21,"direction":22},"heading1","Odrastanje u Miličkoj",[],"ltr",[24],{"type":25,"text":26,"spans":27,"direction":22},"paragraph","Zdenko Kereša",[],"2025-11-26",{"id":30,"type":31,"tags":32,"lang":14,"slug":33,"first_publication_date":34,"last_publication_date":35,"uid":33,"link_type":36,"key":37,"isBroken":38},"aTP5ihIAACYAns2Z","kvart",[],"milicka","2025-12-06T09:40:43+0000","2026-04-18T11:17:01+0000","Document","c60a607f-0f3d-495a-a3ce-ca3992313c47",false,{"dimensions":40,"alt":43,"copyright":6,"url":44,"id":45,"edit":46},{"width":41,"height":42},3083,1899,"Kuća obitelji Kocijan u Ulici braće Radić, GMV 93091, snimljeno 1975.","https://images.prismic.io/kvartovi-varazdin/aTQicnNYClf9n4UA_GMV93091.jpg?auto=format,compress","aTQicnNYClf9n4UA",{"x":47,"y":47,"zoom":48,"background":49},0,1,"transparent",[51],{"type":25,"text":43,"spans":52,"direction":22},[],[54,60,63,66],{"type":25,"text":55,"spans":56,"direction":22},"Zdenko Kereša je u Miličkoj stanovao od 1961. do 1977. ",[57],{"start":47,"end":58,"type":59},13,"strong",{"type":25,"text":61,"spans":62,"direction":22},"\"U to vrijeme svaka je zima bila puna snijega pa su se čuli praporci, konji i kočije sa sanjkama. Naša kuća, na desnoj strani ulice, gdje su parni brojevi, bila je jedina uvučena i oko nje je bila kamena ograda. Dio te ograde se naslanjao na kuću mojeg vršnjaka Zdravka Štefića, koja je bila uz pločnik, tako da su prolaznici mogli vidjeti unutra kaj ko jede. Djed Kocijan, koji je bio poštar, došao je u ovaj kvart iz Gojanca, imao je pet kćeri i jednog sina. Često je  “visel na lesi” i pozdravljal babice koje su išle s placa.  ",[],{"type":25,"text":64,"spans":65,"direction":22},"Odrastao sam uz njega, bez previše ograničenja. Naše dvorište je bilo dugačko sedamdeset metara, na kraju je bio škedenj za sijeno ili kuruzu. Iza je bio vrt s desetak gredica, a iza njih su rasli kuruza i krumpir. Orali smo uz pomoć konja koje je stric Miško dopelal iz Gojanca. Deda bi me tad stavio na konja. Sjećam se i limara Parše koji je cijeli dan tukel, a kad smo mi djeca htjeli slušati gramofonske ploče govorio bi nam da ružimo  i da on nemre spati.\"",[],{"type":25,"text":67,"spans":68,"direction":22},"\n",[],1776518732784]